Osnovna škola Prelog

Škola sv. Franje Asiškog je i sirotište i utočište i spasilište i dom i škola i vrtić – sve u jednom. Tamo borave djeca s posebnim potrebama, napuštena djeca i albino djeca. Sveukupno u školi ima oko 350 djece, od kojih su neki gluhi, slijepi, albino, bez dijelova tijela. U Tanzaniji je još uvijek dosta prisutno vračarstvo i primitivna vjerovanja, te se vjeruje da su albino djeca djeca duhova ili zero-zero i vjeruje se da su besmrtna. Još uvijek postoji vjerovanje da ako im se odreže dio tijela, genitalije ili kosa, da će netko zbog toga postati bogat ili sretan u ljubavi. Tako da se događa velik broj ubojstava takve djece. Škola sv. Franje Asiškog je zapravo spasilište albino djece. Trenutno ih je tamo više od 100 iz cijele države. To je privatna škola pod državnom zaštitom i tu djecu čuva vojska. Škola je ograđena 2 m visokim zidom s metalnim šiljcima na vrhu zida. Djeca iz škole izlaze isključivo s naoružanom pratnjom. U školi ima i sasvim zdrave djece koja imaju roditelje i ovdje dolaze isključivo u dnevni boravak jer je ta škola poznata kao najbolja škola u Tanzaniji po rezultatima na završnim ispitima.

Osnovna škola tamo traje 7 godina. Nemaju knjige. Svako dijete u školi ima jednu jedinu bilježnicu, u koju se pišu svi predmeti, i jednu olovku. Nova bilježnica dobiva se tek kad se ova ispuni. Učitelji sve gradivo prepisuju na ploču, a djeca u bilježnice. Klinci za jednu školsku godinu imaju tri uniforme i veš se pere svaki dan (ručno). Dan im počinje i završava s molitvom.

Martina objašnjava da tamo radi sve što radi jedna mama, brine oko svoje djece, to ja radim sa 350 djece. I još više. Perem veš na ruke, učim se s njima, pišem s njima zadaću, objašnjavam im što ne razumiju, igram se s djecom nogometa, vijače, improvizirane igre. U ove četiri godine tamo sam bila i zidar, i vodoinstalater, i frizer, i šivačica, i odgajateljica.

Osim samog volontiranja  Africi, Martina nastoji putem humanitarnih akcija poboljšati životne uvjete djece u školi. Prije je u jednom krevetiću spavalo čak do petero djece, no zahvaljujući velikim srcima i empatiji Međimuraca, sagradili smo tamo novi kompleks – spavaonice, sa strujom i vodom, pa će tako, uskoro svako dijete imati svoj krevetić. Financije prikuplja kroz udrugu za nezbrinutu djecu “Ti nisi sam” iz Čakovca, koju sam osnovala 2021. godine zajedno s kolegicom Andrejom Ribarić, koja je posvojila dijete iz Afrike. Gradnja je počela 2019. godine, a završila prije nekoliko dana.

U školi se meso jede samo dva put tjedno, srijedom i nedjeljom, i to idu dvije koze na 350 djece. Svako dijete dobije komad mesa veličine nokta na palcu. Nema financijskih sredstava za meso.

Od Martine smo naučili kako je stvarno malo potrebno za sreću jer su djeca u Africi uvijek nasmijana, vedra, skromna, zadovoljna i zahvalna na onom što imaju.

Predavanje je bilo izrazito zanimljivo i poučno, a učenici razredne nastave naučili su i plesne pokrete afričkog plesa u čemu su posebno uživali!

Više o svemu možete saznati, a također i kao pomoći preko Facebook profila „Ti nisi sam“ https://www.facebook.com/profile.php?id=100075133951086

Intervju s Martinom Strahijom možete pročitati na ovoj poveznici: https://medjimurski.hr/foto-martina-strahija-za-volontiranje-u-africi-treba-vam-samo-malo-volje-i-vremena/