Osnovna škola Prelog

 U dva književna susreta (u jutarnjoj smjeni s učenicima nižih razreda i u popodnevnoj smjeni s učenicima viših razreda) Pajo nam se predstavio svojim pjesmama i pričama koje su izmamile pljesak i smijeh svih prisutnih. Književnik je pokazao da njegovi tekstovi uvijek iznova oduševljavaju mladu publiku, a svojim je humorističnim i spontanim pristupom ostvario odličnu komunikaciju s djecom. Šaljiv razgovor, čitanje poezije i proze bili su odličan recept za pristup učenicima! Program su dodatno obogatili učenici recitacijama Kanižajevih pjesama.

Ovdje donosimo dio iz njegovog bogatog života i književnog rada.

PODRAVEC U DUŠI

Pajo je djetinjstvo i mladost proveo u Podravini - u rodnom selu Đelekovcu, a kasnije u Koprivnici. Veći dio života ipak živi u Zagrebu, pa za sebe kaže da je podravski Zagrebčanec ili zagrebački Podravec. Koliko mu znači Podravina opjevao je u svojim pjesmama: Žufka, slatka Podravina, Nek bu tak, Koprivnici i dr., a najupečatljiviji su stihovi:

„V Zagrebu mi je glava,

a čez srce dere Drava“

KNJIŽEVNI RAD

Napisao je preko dvadeset knjige za djecu i odrasle, a najpoznatija mu je svakako Zapisi odraslog limača, što je zapravo duhovito autobiografsko djelo koje govori o autorovom odrastanju u rodnom Đelekovcu, a potom i u Koprivnici. U ovom vrijednom romanu, Pajo opisuje svoje prve ljubavi, neposluhe i probleme odrastanja, a roman je, prema njegovim riječima, „namijenjen djeci ali i odraslima da ga čitaju između redaka“.

Na pitanje gdje i kako nalazi inspiraciju za čitanje, rekao nam je da mu je za prve knjige bila dovoljno da ga okrzne nečija kosa, a danas zapravo svuda oko sebe pronalazi inspiraciju.

KNJIŽEVNIK - NOGOMETAŠ

Kao što sada obilazi škole i knjižnice, tako je kao osnovnoškolac na književnim susretima upoznao mnoge hrvatske književnike. Nije ni sanjao da će ih jednog dana opet upoznati, „rame uz rame“ u Društvu hrvatskih književnika! Ipak, nije upoznao Nikolu Pavića, ali zato njegove pjesme voli recitirati. Pavićevu pjesmu „Međimurska“ Pajo je recitirao na svoj način „Da je morje z čistog vina, pak da je kak Podravina, lefko bi ga spil.“

U mladosti nikada nije pomišljao da će postati pisac, nego je, poput mnogih dječaka, htio postati nogometaš. Imao je priliku zaigrati na Dinamovom stadionu kao kapetan hrvatskih humorista protiv sportskih novinara, a drugi puta protiv pjevača zabavne glazbe. Nevjerojatno, ali Pajo i dandanas igra nogomet!

VEZE S MEĐIMURJEM

Kaže da i on ima međimurske gene, odnosno da su mu pradjed i prabaka rodom iz Donjeg Vidovca. Za Međimurje ga vežu i lijepe uspomene kad je igrao rukomet u Čakovcu, a i Prelog je nekoliko puta posjetio. U Čakovcu mu je ove godine izašla knjiga „Kralju Tomislavu“ povodom njezine četrdesete obljetnice.

ODGOVARAO NAM JE NA PITANJA

Pričao nam je da su njegovi Zapisi odraslog limača prvi put objavljeni u Modroj lasti 1979. godine. Na pitanje „Koju je zadnju knjigu napisao“, odgovorio je da zadnju još nije napisao, a najdraža mu je knjiga Mali princ.

Pričao nam je o svojoj mladosti, o prvim ljubavima, kako je igrao za nogometni klub Slaven. U djetinjstvu je imao želju, kao i mnogi dječaci, da postane nogometaš. Imao je peh, da je jednom, kad je igrao na tuđi dres, zabio gol, ali se taj gol nije bilježio pod njegovim imenom, nego pod imenom onoga čiji je dres.

I JOŠ PONEŠTO O PAJI…

Otkrio nam je da je veliki domoljub, da cijeni i voli hrvatski jezik a naročito kajkavsko narječje, te da možda jedini, piše i – kajiku!

Mnogi on nas znaju pjesme Skrivečki, skrivečki te Vužgi ga Blaž, ali malo tko zna da je te pjesme napisao upravo Pajo Kanižaj!

Susret je prošao u najboljem mogućem raspoloženju, a publici će Pajo Kanižaj zasigurno ostati u lijepom sjećanju.

Slike ovog događaja pogledajte ovdje: RAZREDNA NASTAVA i PREDMETNA NASTAVA.