Osmaši OŠ Prelog krajem siječnja, točnije 28. i 29. 1. 2025., u ranim jutarnjim satima otišli su na
terensku nastavu u Vukovar. Iako sneni zbog ranog buđenja, bili su uzbuđeni zbog novih iskustava,
saznanja i druženja.
Prvo odredište bio je Memorijalni centar Domovinskog rata koji je ujedno bio i naše prenoćište.
Nakon predavanja o Bitci za Vukovar, obišli smo teren Memorijalnog centra i vidjeli sve vrste vojnih
vozila, oružja, fotografije te kako su izgledali uvjeti u logoru. Tog prvog dana na redu je bilo i
upoznavanje s povijesti i kulturom ovog grada i područja iz ranijih razdoblja što smo mogli vidjeti u
Muzeju grada Vukovara te Muzeju vučedolske kulture. Na rasporedu nam je bio još Vukovarski
vodotoranj – ponosni simbol grada Vukovara i njegovog otpora. S vrha vodotornja pružao se
veličanstven pogled na Vukovar i Dunav.
Tradicija naše škole je da prije polasku Vukovar sakupljamo namirnice za potrebite u Vukovaru i
onda to doniramo vukovarskoj samoposluzi. Tako smo se i ove godine sastali s njihovim
predstavnicima u Memeorijalnom centru i predali im prikupljeno .
Nakon večere uslijedio je i zabavniji dio večeri – druženje na brodu uz glazbu i ples. Iako umorni
nakon puno koraka, druženje u hostelskim sobama nastavili su do dugo u noć.
Sljedećeg dana na rasporedu je bio posjet memorijalnim mjestima u Vukovaru – crkvi sv. Filipa i
Jakova gdje smo, osim što smo upoznali interijer crkve i vidjeli sačuvano mjesto gdje je bila sakrivena
jedna od bombi kojom su htjeli razrušiti crkvu, Trpinjsku cestu, Spomen-dom hrvatskih branitelja,
Memorijalno groblje te Spomen-dom i masovna grobnica na Ovčari. Važan je bio i posjet vukovarskoj
bolnici koja je bila simbol ljudskosti, nesebičnosti i pružanja pomoći u nemogućim uvjetima, ali na
žalost i primjer nepoštivanja Ženevske konvencije. Na kraju smo bili u Školi mira gdje smo na kvizu
osvojili, tj. podijelili drugo mjesto.
Iako nas je vrijeme poslužilo i obasjavalo nas vukovarsko sunce i toplina, nakon svega što smo čuli
svjesni smo da je ovim prostorima u studenome 91. vladala hladnoća, mržnja i krvoproliće. Ipak, ovaj
smo krug zatvorili u Školi mira gdje smo čuli možda i najvažniju poruku – poruku da bez oprosta
nema daljnjeg suživota među ljudima . Nije za zgorega reći da su naša djeca dobila pohvale za
ponašanje na svim mjestima koja smo obišli, tako da je prema Vukovaru pokazano poštovanje i
pijetet kakav i zaslužuje.
Tekst: Snježana Zebec
